Radno pravo, zaštita radnika i poslodavaca

Ured zastupa stranke u sljedećim postupcima iz radnog prava:

1. Otkaz ugovora o radu (osobno uvjetovan, poslovno uvjetovan, izvanredni)
2. Vraćanje na rad i naknada plaće za razdoblje bez rada
3. Isplata neisplaćene plaće, regresa, prekovremenih sati
4. Naknada štete zbog ozljede na radu

OTKAZ UGOVORA O RADU

Otkaz ugovora može biti redoviti ili izvanredni. Redoviti otkaz ugovora o radu može dati poslodavac uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako postoji opravdani razlog, i to u sljedećim slučajevima:

1. prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz)
2. radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze zbog trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz)
3. radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika)
4. radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

Poslodavac pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu mora uzeti u obzir trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja radnika.

Otkaz mora biti u pisanom obliku, obrazložen i dostavljen radniku. Radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok bez navođenja razloga.

Izvanredni otkaz ugovora o radu je otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, koji poslodavac ili radnik mogu dati ako postoji opravdani razlog zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Otkaz se može dati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Stranka koja izvanredno otkaže ugovor o radu ima pravo tražiti naknadu štete od druge strane zbog neizvršenja ugovorom preuzetih obveza.

Postoji još i otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora (članak 123. Zakona o radu) – poslodavac otkazuje ugovor i istodobno predlaže sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima te redoviti otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme – može se redovito otkazati samo ako je ta mogućnost predviđena ugovorom.

VRAĆANJE RADNIKA NA RAD I NAKNADA PLAĆE ZA RAZDOBLJE BEZ RADA

Radnik ima pravo na naknadu plaće za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih propisima ili potpisanim ugovorima. Također, radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

Visina naknade plaće utvrđuje se zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ako nije drugačije određena, radnik ima pravo na naknadu u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca.

Poslodavac je dužan vratiti radnika na posao ako sud utvrdi da otkaz nije dopušten, a radnik koji osporava otkaz može tražiti privremeno vraćanje na posao do okončanja spora. Ako poslodavac ne može vratiti radnika na prethodne poslove, dužan mu je ponuditi druge odgovarajuće poslove ili isplatiti naknadu plaće za otkazni rok i pripadajuću otpremninu.

ISPLATE NEISPLAĆENE PLAĆE, REGRESA, PREKOVREMENIH SATI

Neisplata plaće radniku predstavlja povredu Zakona o radu i kršenje obveze koju poslodavac ima prema radniku koji je uredno obavio svoje dužnosti. Plaća se mora isplatiti najkasnije do petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. Neisplata plaće radniku omogućuje radniku izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

Također, nije dopušten sporazum o odricanju od prava na isplatu plaće. Regres je prigodna nagrada koju poslodavac može isplatiti radniku, najčešće u vezi s godišnjim odmorom, a nije zakonska obveza poslodavca.

Pravo na regres ostvaruju radnici koji su u određenoj godini koristili barem jedan dan godišnjeg odmora nakon 1. srpnja tekuće godine, a isplata regresa može biti razmjerna dijelu godišnjeg odmora koji je radnik iskoristio. Regres se ne smatra naknadom za neiskorišteni godišnji odmor, već je materijalno pravo radnika koje poslodavac može isplatiti prema kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili ugovoru o radu.

Isplata prekovremenih sati regulirana je Zakonom o radu. Radnik je dužan raditi prekovremeno na pisani zahtjev poslodavca, a ukupno trajanje rada ne smije biti duže od 50 sati tjedno, dok prekovremeni rad ne smije trajati duže od 180 sati godišnje, osim ako kolektivni ugovor predviđa do 250 sati godišnje.

Radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, pri čemu se povećanje plaće utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ako nije određeno, radnik ima pravo na primjereno povećanje plaće, koje se obično iznosi najmanje 50% satnice.

Također, u slučaju rada na neradne dane, blagdane i slično, radnik ima pravo na dodatno povećanje plaće. Prema sudskoj praksi, prekovremeni rad mora biti isplaćen s uvećanjem od najmanje 50% satnice.

NAKNADA ŠTETE ZBOG OZLJEDE NA RADU

Poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom. Naknada štete temelji se na općim propisima obveznog prava, a ozljeda na radu i profesionalna bolest smatraju se štetom koja potječe od rada, za što poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

Primjerice, ostvarili smo naknadu štete nastale napadom treće osobe na radnika te prometnom nesrećom na putu na posao.

Važno je napomenuti da kod ozljede na radu radnik prava može ostvariti i od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Na primjer, psihička bolest može biti posljedica fizičkog napada na radnika. Radnik može na temelju priznanja ozljede na radu ostvariti pravo na naknadu plaće od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ali moguće je i da je došlo do gubitka radne sposobnosti, a za što se postupak vodi pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje.

Poslodavac može biti oslobođen ili mu se može umanjiti odgovornost ako je šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje radnika ili treće osobe, na koje nije mogao utjecati unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Radnik koji namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu dužan je štetu naknaditi. Kolektivni ugovori mogu dodatno regulirati uvjete naknade štete i oslobođenja od nje.