Imovinskopravni odnosi i sporovi

Grana prava koja je u javnosti poznata kao imovinsko pravo obuhvaća sva prava koja fizička i pravna osoba može imati nad nekom stvari. Radi se prije svega o pravu vlasništva te drugim pravima poput služnosti, prava iz stvarnog tereta, prava građenja i založnog prava.

U pravnoj praksi našeg ureda često se pojavljuju postupci vezani za razvrgnuće suvlasništva. Laički objašnjeno, problem razvrgnuća suvlasničke zajednice postoji kada više osoba ima neku stvar, najčešće nekretninu, u svojem vlasništvu. Dijelovi mogu biti jednaki ili različiti.

Svaki vlasnik stvari ima pravo vlasništva nad istom, a zbog različitih volja osoba često dolazi do razilaženja u načinu na koji se stvar želi koristiti. Svaki vlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva. Veličina udjela ne utječe na pravo razvrgnuća, to jest i osoba s najmanjim udjelom vlasništva ima pravo tražiti razvrgnuće.

Postoji više načina na koje suvlasnici mogu razvrgnuti vlasništvo. Miran način razvrgnuća je sporazumno razvrgnuće između suvlasnika. Na primjer, dvotrećinski vlasnik ponudi jednotrećinskom vlasniku isplatiti tržišnu cijenu stvari, na što ovaj pristane.

Vlasnici poljoprivrednog zemljišta parceliraju isto na dva dijela te se svaki upisuje u zemljišne knjige kao stopostotni vlasnik jednog komada zemlje. U oba slučaja sklapaju sporazum o razvrgnuću.

Razvrgnuće može biti i sudsko. U slučaju u kojem se suvlasnici ne mogu sporazumjeti, bilo koji od suvlasnika može zahtijevati da o istom odluku donese sud. Kada razvrgnuće provodi sud, nekretninu može podijeliti geometrijski, a pokretnine fizički.

To u praksi, primjerice, znači da će sud podijeliti kuću s prizemljem i katom približno jednake kvadrature na način da svaki od dva suvlasnika u vlasništvo dobiva jednu etažu.

No, mnoge stvari, nekretnine ili pokretnine, nisu dijeljive geometrijski ili fizički. Automobil ili stan ne može biti “prepolovljen” te se vodi civilna dioba, na način da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni novčani iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima.

U određenim slučajevima sud može, ako postoji ozbiljan razlog, odrediti da stvar u cijelosti pripadne jednom od suvlasnika, a da ostali budu isplaćeni s obzirom na vrijednost stvari i njihove udjele.